Što je civilno - javno partnerstvo
Civilno-javno partnerstvo je oblik sudioničkog upravljanja u kojem javna uprava i civilno društvo surađuju u korištenju i upravljanju javnim resursima. Ključna riječ ovdje je “partnerstvo” budući da bi u ovakvim modelima upravljanja oba aktera trebala imati ravnopravne uloge i moć odlučivanja.
Pod pojmom civilno-javno partnerstvo podrazumijevamo suradničko djelovanje javnog i civilnog sektora, no za razliku od delegiranja zadataka i izdataka s položaja moći na aktere civilnog društva (organizacije, zadruge, inicijative, različite kolektive), u centru je civilno-javnog partnerstva dijeljena odgovornost za upravljanje i korištenje javnih resursa. Takvo je upravljanje i korištenje drugačije od spomenutih konvencionalnih i tradicionalnih pristupa gdje javna vlast, najčešće lokalna uprava, na organizacije civilnog društva delegira aktivnosti za čije je ispunjenje sama odgovorna. U slučaju takvog partnerstva dijeli se odgovornost za upravljanje, ali i korištenje zajedničkog – niti je civilno društvo onemogućeno u cjelovitom pristupu javnom dobru niti je u potpunosti na njega prebačena odgovornost njegova očuvanja i unapređenja.
Gotovo se svi akteri u polju izvaninstitucionalne kulture u Hrvatskoj u manjoj ili većoj mjeri susreću s problemom nedostatka prostora za obavljanje svakodnevne djelatnosti i za prezentaciju svog rada. Unatoč tome što u mnogim gradovima postoje za to pogodni objekti, a često se radi o napuštenim zdanjima vojne ili industrijske baštine, procesi otvaranja, prenamjene i obnove ovih prostora uglavnom su vrlo spori. Radi ukazivanja na potrebe i koristi koje oživljavanje postojećih prostora s novom namjenom može donijeti životu lokalne zajednice, u Hrvatskoj je aktivno više zagovaračkih platformi i inicijativa. Ujedno, te inicijative promiču inovativne modele upravljanja tim prostorima, koji su temeljeni na međusektorskoj suradnji te civilno-javnom partnerstvu.
Modeli civilno-javnog partnerstva postoje u različitim oblicima, s različitim rokom trajanja i intenzitetom, a hrvatska nezavisna kulturna scena poznaje gotovo sve. Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade POGON nova je zajednička institucija koju su suosnovali i kojom suupravljaju javni (Grad Zagreb) i civilni sektor (Savez udruga Operacija Grad), a koja je preuzela ulogu upravljanja javnim resursom (za sada, prostorom bivše tvornice Jedinstvo i radnim prostorima u Mislavovoj). Društvenim centrom Rojc upravlja Koordinacija koja se sastoji od tri predstavnika Saveza udruga Rojca i tri predstavnika Grada Pule, što bismo mogli nazvati modelom zajedničkog upravljanja da zaključke Koordinacije prethodno ne mora odobriti nadležna osoba u Gradu. Ipak, to nije ni model suradničkog upravljanja, poput onog u Splitu gdje je Dom mladih u nadležnosti Multimedijalnog kulturnog centra, javne gradske ustanove u kulturi, koja zajednički upravlja korištenjem prostora s Platformom Doma mladih, odnosno udrugama korisnicama prostora. Model proširene suradnje postoji u Karlovcu gdje je suradnja javnog i civilnog sektora uspostavljena na razini davanja javnog resursa (Mala scena Hrvatskog doma) civilnom sektoru (mreža udruga KAoperativa) na upravljanje i korištenje na određeno vrijeme, bez naknade i uz obavezu javnog sektora da pokriva dio materijalnih troškova korištenja insfrastrukture, dok Kaoperativa osigurava javnu (kulturnu i društvenu) namjenu prostora.
Pojmovi koje vežemo uz civilno-javno partnerstvo: Sudioničko upravljanje, modeli upravljanja javnom infrastrukturom za kulturu, društveno-kulturni centri.
Sudioničko upravljanje
Sudioničko upravljanje je ravnopravno dijeljenje obveza i odgovornosti među različitim sektorima (javna
uprava, lokalne vlasti, civilno društvo…) koji tako ostvaruju zajedničke ciljeve od javnog interesa. Na taj se način može upravljati javnim prostorima, ali i javnim dobrima općenito. Sudioničko je upravljanje prepoznato kao dugoročno održiv i kvalitetan oblik upravljanja jer uključuje različite aktere iz različitih životnih, društvenih, ekonomskih i političkih sfera te tako osigurava
široku participaciju svih zainteresiranih.
Sudioničko upravljanje u praksi predstavlja konkretne odgovore na pitanja poput: tko i kako donosi odluke? Tko te za što preuzima odgovornost? Kako se odvija komunikacija između raznih dionika oko važnih pitanja? Kako se koristi, tj. “programira” javni resurs kojim se zajednički upravlja? Sudioničko upravljanje u praksi bi uvijek trebalo biti pažljivo osmišljavano i maksimalno prilagođeno kontekstu i lokalnoj zajednici unutar koje se razvija.
Modeli upravljanja javnom infrastrukturom za kulturu
Do sada smo u hrvatskom kontekstu uglavnom prepoznavali i bilježili modele javne ustanove, kulturni centri, pučka otvorena učilišta itd. gdje je osnivač, a onda i upravljač, grad ili država. S druge strane, postoje sve izraženije tendencije koje možemo nazvati novonastajućim modelima: društveno-kulturni centri, skvotovi, gdje su osnivači i upravljači organizacije civilnog društva ili civilno društvo i javna uprava.