Prilika za uspostavu dijaloga

Prema Atlasu urbane ekspanzije naš planet postaje "planet gradova". Još prije deset godina, više od polovice svjetske populacije živjelo je u gradovima, a pretpostavlja se da će ova brojka do 2050. godine porasti do sedamdeset posto. Migracije prema zapadnim zemljama potaknute gospodarskim i političkim prilikama, a sve značajnije i klimatskim promjenama, uvećavaju kulturnu heterogenost urbanih sredina što pred njih stavlja zahtjev za kreiranjem zajedničkih, otvorenih i uključivih javnih prostora. Početkom snažnog migracijskog vala 2015. godine ova se pitanja pokazuju urgentnima i na našim prostorima, pa tako i u Zagrebu, a paralelno s njima razvijaju se inicijative koje odgovore nalaze u ideji interkulturalizma, zagovarajući suživot, susret i ravnopravnu interakciju različitih kultura kao preduvijet stvaranja zajedničkog kulturnog izraza.

Na tom tragu iste, 2015. godine nastaje Platforma Upgrade čiji je temeljni cilj uspostava interkulturnog društvenog centra – novog tipa hibridne ustanove koja odgovara na potrebe šireg razvoja grada, civilnog društva i lokalne zajednice, stvarajući prostor za društvene prakse koje bi kroz širok program i raznolike aktivnosti doprinosile razvoju otvorenog pluralističkog društva i Zagreba kao otvorenog grada. Platforma je okupljena oko Udruge Operacija Grad, a središnje mjesto putem kojeg radi na postizanju svog cilja je kampanja Zagreb - otvoreni grad? koja se kontinuirano provodila, u većem ili manjem obujmu, od 2016. godine. Važan događaj za razvoj platforme i njenih aktivnosti bio je održavanje konferencije Otvoreni grad – prema interkulturnom društvenom centru u staroj vojnoj bolnici u Vlaškoj. Na njoj je predstavljen model civilno-javnog partnerstva kakav platforma danas zagovara te su mapirani zapušteni i naiskorišteni prostori koji bi se mogli iskoristiti za smještaj centra. Članice platforme, koje su ujedno i nositeljice aktivnosti, organizacije su različitih profila koje se bave mladima, umjetnošću i kulturom, održivim razvojem, ljudskim pravima, integracijom te zaštitom okoliša: AKC Attack, Centar za mirovne studije, Generator multidisciplinarnih koprodukcija (GMK), Kontejner – biro suvremene umjetničke prakse, Kulturtreger, Kurziv, Multimedijalni institut, Operacija Grad, Udruga bivših učenika ŠPUD-a, Udruženje za razvoj kulture "URK", kustoski kolektiv WHW, Zelena akcija i druge. 

Početkom svibnja ove godine, platforma je krenula s novom kampanjom – Svijet u Zagrebu, Zagreb svijetu. Više o njoj i njenim ciljevima, ali i o motivima koji stoje iza zalaganja za uspostavu interkulturnog-društvenog centra moglo se čuti na javnom razgovoru održanom 5. listopada u dvorištu Autonomnog kulturnog centra Medika u Zagrebu. Sudionice javnog razgovora bile su Marta Kiš, zastupnica u Skupštini Grada Zagreba i članica zagrebačkog Gradskog odbora za prostorno uređenje, Iva Zenzerović, organizacijska voditeljica u Centru za mirovne studije i članica Platforme Upgrade te Mirela Travar, predsjednica Operacije Grad, uz moderiranje Domagoja Šavora, koordinatora Saveza udruga Klubtura. Travar je uvodno poručila kako ovim javnim razgovorom, nakon dugog niza godina, spomenute inicijative žele djelovati u suradnji s gradskom vlasti, a ne nasuprot njoj, dodajući kako civilne organizacije i incijative ne smiju biti u političkom i simboličkom prostoru u kojemu se njihove potrebe i potrebe vlasti gledaju kao različite ili čak suprotstavljene, već treba inzistirati na uspostavi kvalitetnog dijaloga u duhu kojeg je prošao i ovaj susret.

Otvaranje prostora suradnje

Travar je ukratko skicirala postanak i razvoj društveno-kulturnih centara u Hrvatskoj, ističući kako su oni nastali bottom-up procesom, potaknuti incijativama organizacija civilnog društva i pojedinaca koji su u svojoj lokalnoj zajednici željeli prostor za djelovanje, ali i iz težnje da se upogoni napuštena i zapuštena infrastruktura. Takvi su se prostori najčešće skvotirali ili se, rjeđe, u njih ulazilo u suglasju s lokalnom samoupravom. Podsjetila je kako je Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade i dalje jedina ustanova u zemlji koja je nastala na temelju civilno-javnog partnerstva. Drugi postojeći centri nemaju tip formaliziranog partnerstva s lokalnom samoupravom, a Travar smatra kako su neki od njih zreli za njegovu kreaciju. Istaknula je kako je Zaklada "Kultura nova" sistematizirala različite modele društveno-kulturnih centara, odnosno modela participativnog upravljanja koji bi se mogli ozakoniti, ali je i upozorila kako taj popis nije konačan, zbog same činjenice da je proces izgradnje društveno-kultunih centara po sebi vrlo dinamičan. Naglasila je i kako postoji potreba da se u proces upravljanja takvim tipom centara uključe različiti civilni i javni akteri koji će to činiti kroz vrlo kontekstualiziran i definiran model. Ona smatra da je participativni oblik upravljanja najodrživiji zbog tog što uključuje sve perspektive – kulturnih radnika s terena, praktičara, ljudi koji već dugi niz godina grade društveno-kulturne centre sa različitim dionicima, ali i perspektivu gradske administracije. "Nadamo se da upravo ovim razgovorom otvaramo prostor suradnje. Mi smo jako dugo čekali na ovu priliku. Uz to smo jako strpljivo radili, a često je to bio mukotrpan i nevidljiv posao", poručila je. 

U ime platforme naglasila je da je neophodno početi graditi politike koje nisu temeljene na klijentelističkim odnosima i javno-privatnim partnerstvima, već politike koje proizlaze iz participativnih odnosa, kakav je i javno-civilno partnerstvo. Upozorila je kako takvi procesi predstavljaju značajan izazov, što je osviješteno prilikom gradnje Pogona. "Progresivne prakse koje mi provodimo na terenu dolaze do zida kada govorimo o javnim politikama", ističe. Kako bi realizirali svoj cilj, Platformi je potrebna suradnja s Gradom Zagrebom, a ta suradnja treba dovesti do otvaranja i demokratizacije javnih politika na lokalnoj razini. "Cilj je da se ustanove kao što je Pogon i mjesta kao što je Interkulturni društveni centar prestanu promatrati kao anomalije u sustavu, već da budu prepoznate kao njegov legitiman dio." Operacija Grad s partnerima trenutno ispituje javne politike na nacionalnoj razini koje bi omogućile da se taj sustav učini prohodnijim. Trenutno analiziraju mogućnosti modifikacije postojećeg zakona, ali se razmišlja i o kreiranju novog. To je nužan korak ka tome da "krov koji dobijemo u javnim politikama postane kvalitetniji i da ga onda možemo spustiti i na razinu lokalne politike", zaključuje Travar. 

Odgovor na potrebu za inkluzijom i integracijom

Zenzerović je pak obrazložila zašto se u ovoj zagovaračkoj kampanji teži prema modelu interkulutrnog društvenog centra. Potreba za interkulturnim društvenim centrom prvenstveno je prepoznata iz nužde za adekvatnim prostorima za rad organizacija nezavisne kulture i šireg civilnog društva, ali i iz potrebe za nadogradnjom modela koji bi omogućio širenje tog polja. Potreban je, dakle, model koji bi više odgovarao potrebama lokalnih zajednica te koji bi tražio šira partnerstva s većim brojem organizacija civilnog društva i različitih inicijativa. "Globalna perspektiva potrebe za interkulturni društvenim centrom proizlazi iz trenda rasta broja stanovnika u urbaniziranim sredinama", poručuje. Objašnjava kako su takve migracije uzrokovane ekonomskom krizom i ekonomskim nejednakostima, klimatskim promjenama, zagađenjem okoliša i ratovima. Svi ovi uvjeti izvlače ljude iz njihovih matičnih sredina i tjeraju ih da migriraju u gradove, a uslijed takvih okolnosti raste socijalna isključenost ljudi koji su bili prisiljeni migrirati. "Interkulturnim centrima pokušava se poboljšati kvaliteta života doseljenika, želi ih se uključiti u socijalni život te ih se pokušava osnažiti", ističe. Cilj je s jedne strane potaknuti domicilno stanovništvo na otvaranje prema svemu što je novo u njihovoj sredini, dok se s druge strane i same aktere želi potaknuti na otvaranje prema društvu. Stoga je naglasak ove kampanje na "multiperspektivnoj i simultanoj izgradnji priče o prostoru, upravljanju, ali i sadržaju".

Naime, Zenzerović smatra kako područje nezavisne kulture nudi dobre alate i splet aktivnosti iz kojih se ovakve inkluzivne tendencije mogu širiti na interdisciplinaran način. Time se jača i sama infrastruktura, kulturni sadržaji, ali se mogu razvijati i neki novi servisi koji su potrebni u lokalnim zajednicama. Interkulturni društveni centar kakav predlaže Platforma Upgrade zamišljen je na način da osim kulturnih aktivnosti i umjetničkog sadržaja, ponudi i odgovor na potrebu za inkluzijom, integracijom i uključivanjem ljudi koji žive na području Centra ili koje takve aktivnosti privlače. Napomenula je i kako se pokazalo potrebnim da se u priču oko interkulturnih društvenih centara uključi i ekonomska i ekološka dimenzija: "Na modelu uključive kružne ekonomije i slijedeći lokalnu i globalnu ekološku perspektivu, razvijaju se aktivnosti koje privlače ljude i kroz koje se ljudi osnažuju. Kroz takve su aktivnosti akteri ove priče željeli pokazati kako bi interkulturni društveni centar mogao izgledati". Zaključno još jednom ističe kako Platforma želi graditi centar oslanjajući se na načela javno-civilnog partnerstva, horizontalno i inkluzivno, dodajući kako je krajnja težnja da sami korisnici centra postanu akteri u upravljanju. 

Dobra volja i brojna ograničenja

Vezano uz zagovaračke zahtjeve Platforme, Zenzerović upozorava na kompleksnost teme, s obzirom da je riječ o interdisciplinarnom i multiperspektivnom području koje se tiče većeg broja javnih politika – politika za mlade, prostornih politika, integracijskih politika, kulturnih politika, ali i zaštite ljudskih prava. Primarni zahtjev Platforme stoga je omogućavanje rada ovakvom tipu hibridnih ustanova. Drugi je zahtjev identifikacija adekvatnih praznih gradskih prostora i njihova prenamjena u društveno korisne svrhe. Takav se pristup suprotstavlja širem trendu komercijalizacije i gentrifikacije gradskih prostora i slijedi težnju za investiranjem u prostore socijalne namjene. Platforma inzistira da se potreba Interkulturnog društvenog centra prepozna kao gradski projekt te da se, kao što je više puta istaknuto, razvija kao civilno-javna suradnja. Ona podrazumijeva i financijsku suradnju s lokalnom samoupravom, a pretpostavlja i uključivanje ideja kulturnog pluralizma i interkulturnog dijaloga u buduće strategije i planove Grada. Preduvjet za sve nabrojane zagovaračke ciljeve je dijalog i strateški pristup njihovom ostvarenju.

Marta Kiš poručila je kako je novoj gradskoj upravi namjera uspostaviti kvalitetan dijalog s udrugama, odnosno unaprijediti ga u onim slučajevima gdje je već uspostavljen, kao što je Pogon. Smatra kako su se prijašnji administrativni problemi "liječili krivo i populistički", uz netransparentno financiranje, te je mišljenja kako se s istom količinom financijskih sredstava može kvalitetnije uložiti u dugoročne i održive projekte. "Mislim da se vaši i naši ciljevi prilično poklapaju", poručila je. Ipak, upozorila je i na problem nesistematiziranog registra gradskih prostora koji je naslijeđe prošle uprave te prelaska dijela gradske imovine na razinu države što donosi ograničenja u prostornim resursima kojima grad raspolaže. Ograničavajuće su i nepovoljne financijske okolnosti koje utječu na prolongiranje nekih planiranih rješenja za kasnije razdoblje, no Kiš je unatoč svemu izrazila nadu u ubrzavanje dijela pocesa.

Ono će u svakom slučaju ovisiti i o spremnosti na suradnju koju su u diskusiji istaknule sve sudionice, složne kako, neovisno o tome hoće li se u kratkoročnom razdoblju pronaći sredstva za značajnije pomake, procesi dijaloga i promišljanja o adekvatnim modelima Interkulturnog društvenog centra ne bi trebali stajati.

 

*Ovaj članak objavljen je izvorno na portalu Kulturpunkt.hr u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. 

Petra Sever, Kulturpunkt.hr