Od prostora nostalgije do modela za budućnost

Riječke udruge u suradnji s Gradom u potrazi su za novim modelom upravljanja prostorima za kulturu koji bi istovremeno osigurao stabilnost, ali i neovisnu poziciju nezavisne scene.

Piše: Jelena Androić

U Rijeci, Europskoj prijestolnici kulture, u ovom je času registrirano tristotinjak aktivnih udruga koje su kao osnovnu djelatnost navele kulturu i umjetnost. 

Iz Programa javnih potreba u kulturi Grada Rijeke za 2020. financiraju se aktivnosti 60-ak udruga koje su sredstva osigurale za 20-ak javnih programa (jednodnevnih ili višednevnih) iz domene izvedbenih umjetnosti, te 20-ak glazbenih programa koji će, kao i ovi prvi, zahtijevati izvedbeni prostor. Ovom ad hoc popisu nisu pridodana događanja koja nisu osigurala sredstva iz javnih potreba Grada Rijeke već iz drugih izvora, kao ni događanja u sklopu programa EPK jer je riječ o izvanrednoj manifestacijina temelju čijih se 600-tinjak javnih programa ne može zaključivati o realnim potrebama udruga u kulturi za izvedbenim prostorima.

Nije teško prebrojati riječke javne prostore u kojima se događa kultura. Ako zagrabimo široko, to su dvije sportske dvorane, Dvorana Mladosti (do 4.000 ljudi) i Zamet (do 5.000 ljudi) koje se koriste za velika glazbena i druga masivna događanja. Zatim je tu “najveća koncerta dvorana u Rijeci”, Pogon kulture, s oko 600 stajaćih mjesta, Omladinski kulturni centar Palach koji prema navodima u punom kapacitetu također prima 600 osoba, Hrvatski kulturni dom na Sušaku s 520 sjedećih mjesta, Mramorna dvorana s 200 stolica i Atrij Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja koji broji 300 kvadratnih metara,  dvorana Talijanskog kluba kulture (Circolo italiano di cultura) koja može ugostiti oko 250 ljudi te dvorana Filodrammatice koja ima oko 100 stajaćih i 50 sjedećih mjesta. U gradu se povremeno pojavljuju i drugi izvedbeni prostori, no većina javnih kulturnih programa u zatvorenom odvija se na nabrojenoj kvadraturi. Iz ovog pregleda izuzeti su HNK Ivana pl. Zajca na čijim daskama većina djelatnika_ca s nezavisne scene nikad neće “postavljati”, privatni Botel Marinu koji na palubi također ugošćuje koncerte, književna druženja, okrugle stolove itd., Operu Teatra Fenice koja je počela živjeti pod nekim novim uvjetima, ali ne i u potpunosti, te možda poneku nenamjerno preskočenu lokaciju. 

Kad se kvadrati prebroje na ovaj način, moglo bi se doći do zaključka da Rijeka izvedbenih prostora ima dovoljno. Međutim svaki “ozbiljniji” program iz domene izvedbenih umjetnosti završit će na HKD-ovoj pozornici, a “ozbiljniji” koncert popularne glazbe u Pogonu kulture. Navedeni se prostori iznajmljuju po komercijalnim cijenama, osim u slučaju HKD-a koji je za programe financirane iz Javnih potreba besplatan, ali pod određenim uvjetima

Pitanje odnosa izvaninstitucionalne kulture, javne uprave i prostora kulture u fokusu je projekta Žiroskop, u sklopu kojeg Savez udruga Molekula (kao savez i kao njegove pojedinačne članice) te Grad Rijeka kao osnivač Javne ustanove Hrvatski kulturni dom na Sušaku (HKD) nastoje osmisliti model civilno-javnog upravljanja Omladinskim kulturnim centrom Palach, Filodrammaticom i HKD-om koji bi trebao biti bolji od sadašnjeg. Po sadašnjem modelu, SU Molekula upravlja prostorima Filodrammatice i Palacha samostalno, organizirajući i program, dok Grad financira održavanje hladnog pogona. Prije godinu dana osnovana JU HKD na Sušaku upravlja pak zgradom HKD-a, koja osim izvedbene dvorane ima i prostore za probe na tri kata te Galeriju Kortil, a u ovom je kontekstu bitna i jer u svojoj misiji ističe da je na usluzi vaninstitucionalnoj kulturi (“Omogućiti i osnažiti produkciju i provedbu programa organizatorima vaninstitucionalne i institucionalne kulture koji svojom kvalitetom, inovativnošću i raznolikošću obogaćuju umjetničku ponudu grada i potiču kulturne potrebe građana”). 

Za Žiroskop su iz Europskog socijalnog fonda u okviru poziva Kultura u centru – potpora javno-civilnog partnerstva u kulturi Riječani osigurali 2.05 milijuna kuna te 362 tisuće Ministarstva kulture. Osim osmišljavanja boljeg modela upravljanja prostorima nezavisne kulture, iznos je to i za niz soft, uglavnom edukacijskih aktivnosti koje potiču uključivost, solidarnost, ponovnu uporabu (reuse) odbačenih predmeta, edukaciju mladih za rad u kulturnoj produkciji i rad community internet Radija Roža, a sve navedeno iz potrebe rješavanja problema nestabilnosti korištenja prostornih resursa za sve izvaninstitucionalne aktere u kulturi. Kako se navodi na web stranici Drugog mora, svrha projekta je razvoj civilno-javnog partnerstva u upravljanju navedenim prostorima, “što uključuje razvoj modela upravljanja, uspostavljanje procedura uključivanja svih aktera u kulturi grada i povećanu participaciju građana u kulturnim aktivnostima, uključujući i njihovo programiranje”. Ishod bi trebali biti ojačani kapaciteti organizacija civilnog društva i javne uprave za sudioničko upravljanje te ojačan socijalni dijalog s posljedičnom uključenosti građana u upravljanje javnim resursima. Sve ovo trebali bi ostvariti Drugo more, udruge FilmaktivRi Rock i Prostor plus koje su inače članice SU Molekula, SU Molekula kao zaseban entitet i Grad Rijeka.

Iako je procesualnost glavna karakteristika Žiroskopa, SU Molekula do ovog je časa Gradu već ponudio tri potencijalna modela upravljanja prostorima Filodrammatice i Palacha. Kako će se pak upravljati HKD-om kao prostorom istoimene javne ustanove, u detaljima će biti poznatije nakon konzultacija i radionica koje za i s HKD-om vodi Udruga za razvoj civilnog društva SMART. Dio upravljanja HKD-om koji je otvoren za promjene, a proizaći će iz navedenih radionica, odnosi se prije svega na model rada novog participativnog Vijeća građana pri HKD-u. Zamišljeno je da to bude dvočlano predstavništvo vaninstutucionalne scene u Programskom savjetu HKD-a, čija će preostala tri člana činiti dva predstavnika JU HKD i jedan osnivača, Grada Rijeke.  

Kako je sada i zašto ne valja 

Civilno – javno partnerstvo, kao i participativnost generalno, zahtijevaju kompleksne relacije. Svjesni su toga svi naši sugovornici, a razgovarali smo s Davorom Miškovićem, voditeljem udruge Drugo more, Lukom Rodelom, predsjednikom Saveza udruga Molekula, Ivanom Šararom, pročelnikom Odjela za kulturu Grada Rijeke i Jolandom Todorović, sadašnjom voditeljicom Galerije Kortil, a bivšom voditeljicom Službe za koordinaciju programa u HKD-u.

Sadašnji model upravljanja Filodrammaticom i Palachom koji uključuje neku razinu partnerskog odnosa nezavisne scene i Grada, rezultat je Javnog poziva iz 2013. godine kojim je Grad Rijeka tražio prijedlog kulturnih programa za Palach, Filodrammaticu i hale Marganovo u bivšoj tvornici papira Hartera. U Javnom je pozivu stajalo da bi programi trebali biti usmjereni ka predstavljanju rezultata suvremenog umjetničkog stvaralaštva te razvoju i poticanju urbane kulture. Grad Rijeka i danas na svojim stranicama pod naslovom Riječki model upravljanja objektima kulture drži tekst koji opisuje uvjete i okolnosti davanja navedenih prostora u najam. Uvodno stoji kako je potpora nezavisnoj sceni bila dio Strategije kulturnog razvitka za razdoblje 2013-2020. Željelo se, piše, da Palach, Filodrammatica i Marganovo budu novi centri nezavisne i studentske kulture koja je tada bila disperzirana. Raspisivanje poziva trebalo je “osigurati stabilne uvjete za daljnji razvoj nezavisne i studentske kulturne scene kroz povoljno korištenje atraktivnih gradskih prostora u strogom gradskom središtu”.

Palach, najdugovječnije riječko alternativno okupljalište i omladinski klub, te je 2013. odlučio napustiti tadašnji zakupac prostora, ugostitelj Alen Mance, pod čijim je vodstvom klub imao popriličnu posjećenost, ali je i funkcionirao na komercijalnim osnovama. Filodrammaticom je u to vrijeme upravljao gradski Odjel za kulturu koji ga je davao na korištenje kome je trebalo, ne radeći programsku selekciju, ali posljedično i bez velike ponude programa. Hale Marganova bile su svakako najizazovnije, budući da je riječ o prostoru bez osnovne infrastrukture, ali velikog koncertnog potencijala koji je godinama dokazivao ugošćujući festival Hartera i druga događanja. Tko je trebao uložiti u Marganovo nikad nije bilo do kraja jasno, pa se ono samo pobrinulo za svoju sudbinu tako što je postalo opasno za uporabu. 

Na Javni poziv te se 2013. SU Molekula javio s prilično kompleksnim programom. Okupljao je organizacije koje su mogle ponuditi izvedbene programe (Drugo more, Kazalište Hotel Bulić, Prostor plus, Trafik), glazbene programe (Škatula, Ri rock, Diston), književne programe i izdavačke aktivnosti (Katapult, Škatula), filmske i audio-vizualne (Filmaktiv) te novomedijske i teorijske programe (Drugo more).  Kako je to bio uvjet, na Javni poziv javili su se zajedno s tada novoosnovanim Studentskim kulturnim centrom. Grad (Odjel gradske uprave za kulturu) preuzeo je pak obvezu podmirivanja troškova grijanja, struje, vode i čišćenja za prostore u zgradi Filodrammatice, te grijanja za prostor Palacha, a na raspolaganje je dao i svog domara. Na ovaj način Grad Rijeka u nezavisnu riječku kulturnu scenu posredno, kroz režijske troškove i korištenje prostora bez naknade, na godišnjoj razini ulaže oko 500 tisuća kuna. 

SU Molekula, Grad i SKC u Palachu su imali i četvrtog partnera – ugostitelja. Na javnom je natječaju odabrana tvrtka Kristofer d.o.o., povezana s prostorima riječke Beertije i Pogona kulture te Tvornice kulture u Zagrebu, koja je partnerom osim po kohabitaciji postala i tako što je prihod od rente Grad trebao preusmjeravati u programe Palacha, uglavnom koncerte. No stvari su tako funkcionirale prilično kratko – Kristofer se nije najbolje sljubio s prostorom i programom, prihodi u odnosu na troškove nisu zadovoljili njihova očekivanja, pa iz Palacha izlaze 2016. godine.

Slučaj Palach

Nakon što je Kristofer izašao, Palach je u periodu od devet mjeseci bio potpuno neaktivan. Pitanje šanka, koje se često vidi kao ključno, od onda se nije trajno riješilo. Novi natječaj za ugostitelja nikad nije raspisan pa se opskrba rješava od situacije do situacije, na način da tu uslugu pružaju tvrtke registrirane za obavljanje ugostiteljske djelatnosti izvan ugostiteljskog objekta. Takva je i tvrtka Molekularni proces u vlasništvu SU Molekula, koja ugostiteljske usluge u Palachu obavlja za vrijeme događanja bliskih, ili u organizaciji, članica Molekule.

Prostor Palacha, koji dakle može primiti do 600 ljudi, podijeljen je na dio kojim upravlja gradski Odjel za kulturu (prostori za program) i Odjel za upravljanje imovinom (dio koji se odnosi na ugostiteljsku djelatnost). Zakup ovog drugog dijela mora se ostvarivati po komercijalnim cijenama, bez pogodovanja činjenici da je riječ o prostoru za kulturu i mlade. Za centralnu gradsku poziciju koju zauzima Palach ta je cijena visoka, u čemu pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar vidi jedan od ključnih razloga neuspjeha modela SU Molekula – Kristofer – Palach.

“Mislim da nismo imali sreće, i da smo žrtva činjenice da je Grad jako striktan po pitanju poslovnih prostora. Uvjeren sam da je to jedini razlog što Kristofer, kao uspješna firma kojoj je stalo da budu bliski koncertnoj sceni, nije uspjela opstati u prostoru. Nakon izlaska Kristofera, pokazalo se da u percepciji većine Palach nije Palach bez šanka. Nakon te lekcije, nismo se u Odjelu za kulturu htjeli zalijetati s novim natječajem. Morat ćemo smisliti neki trik kako da neki budući ugostitelj prodiše u Palachu”, kaže Šarar.

Istovremeno navodi i da prostor pati od “terora nostalgije”. “Ljudi zaboravljaju da je on nekad bio jedno od dva mjesta za izlazak u gradu. Danas ih je, karikiram, 40 i ugostitelji se ubijaju da prežive. Mislim da je legitimno postaviti pitanje ima li smisla Palach forsirati kao ozbiljan koncertni prostor. U svakom slučaju, treba ga prekrojiti po mjeri nove generacije, a ne za nas 35+. Zapravo, najbolje bi bilo da se pojave novi klinci koji će sve nas potjerati”, kaže.

Luka Rodela, predsjednik SU Molekula, dodaje da problem šanka i visoke cijene najma nije bio i jedini problem te Palachove ere. Navodi da je Grad kašnjenjem s isplatom sredstava iz Javnih potreba u kulturi utjecao na prolongiranje programa i financijsku neizvjesnost i nestabilnost organizatora, a samokritičan je i u smjeru SU Molekula koji je, kaže, stvorio neželjeni programski monopol budući da su programe u prostoru u glavnini oni i organizirali. “Ako šank postoji, treba ga voditi sama scena. To mi predlažemo: da cijeli prostor potpadne pod Odjel za kulturu i da se raspiše natječaj koji će uvjetovati da se ugostiteljska djelatnost u prostoru vodi po društveno poduzetničkim principima: da se ne ostvaruje profit nego da se sav prihod vraća u program ili prostor”, kaže Rodela. 

Period u kojem Palach nije radio kao kafić značajno je utjecao na jednu generaciju njegovih korisnika koja ga je stavila ad acta. Iako Palach danas živi sve češće, od koncerta do drugih evenata, radionica i predavanja,  u Molekuli su svjesni potrebe za ponovnom uspostavom svakodnevnog ritma njegovog korištenja pa će ga, upravo kroz Žiroskop, uskoro pokušati potaknuti programom Dnevnih boravaka. Naglasak će, kaže Rodela, biti na proizvodnji, a ne konzumaciji sadržaja.

Filodrammatica 

Historicistička, 130 godina stara zgrada Filodrammatice na riječkom Korzu, koja je pri Ministarstvu kulture registrirana kao nepokretno pojedinačno kulturno dobro, oronula je ljepotica za koje mjesta nije bilo u kulturnoj strategiji grada do 2020. a kako saznajemo, neće je biti ni u kulturnoj strategiji za naredni period. U prizemlju zgrade nalazi se središnji odjel Gradske knjižnice i kafić, na prvom katu Galerija DM, sala za izvedbe kojom upravlja SU Molekula te uredski prostori Filmaktiva i Prostora plus. Na drugom su katu uredi Drugog mora, a u ostatku prostora i uredi drugih kulturnih subjekata kao što su (odnedavno ugašeni) riječki Područni odsjek Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Matica Hrvatska i uredi HDLU-a.

Zgrada Filodrammatice jedno je od onih zdanja koja su postala žrtvom svog posebnog, konzerviranog statusa. Ugovor o zaštiti zgrade Grad je s Hrvatskim restauratorskim zavodom potpisao još 2003. od kada je, po pisanju Novog lista, na konzervatorsko-restauratorska istraživanja, izradu konzervatorsko-restauratorske dokumentacije te projektnu dokumentaciju potrošeno više od dva milijuna kuna. Obnova sale s pozornicom, pripadajućeg hodničkog prostora prvog kata i ulazne veže sa stubištem po navedenoj projektnoj dokumentaciji još je tada procjenjivana na 38 milijuna kuna. Početak radova najavljivao se za 2009. no u međuvremenu se dogodila kriza pa je Filodrammatica – neobnovljena, ali zaštićena – 2013. dočekala stanare iz SU Molekula koji teško da će ikada moći investirati u prostor u skladu s njegovim potrebama. 

O projektu obnove sale Davor Mišković, koji u tu zgradu svakodnevno dolazi na posao, a i salu često koristi za javna događanja Drugog mora, kaže da je odgovarao potrebama 19., ali nikako ne odgovara potrebama 21. stoljeća. Sala Filodrammatice je, navodi, malo talijansko kazalište dubine 5 metara što danas, osim za neku manju predstavu fizičkog teatra, u pravilu ne odgovara izvedbenim umjetnostima. Osim što je vraćanje sale u izvorno stanje za današnje uvjete neodgovarajuće, ono je i poprilično skupo. A to se odnosi samo na salu – problematična je, nažalost, i cijela zgrada čija je statika loša, a instalacije dotrajale. No ipak, u toj i takvoj sali Filodrammatice u 2018. je godini izvedeno više od 200 programa, slično i u 2019. kada je češće no jednom tjedno izvođen javni program (62 ukupno), a 50 % svih tih programa izveli su korisnici koji nisu članovi Molekule. To svakako svjedoči o javnoj uporabnoj funkcionalnosti prostora pod Molekulinim upravljanjem. Javljanjem koordinatori korisnici prostor na korištenje dobivaju besplatno, uz uvjet da je riječ o programima suvremene umjetnosti i kulture za mlade. Javni programi pritom imaju prednost pred probama i treninzima.  

HKD na Sušaku

Izvedbeni prostor koji prima uistinu raznovrsne tipove programa – od filmskog festivala, preko kazališnog Međunarodnog festivala malih scena, Festivala inkluzivnih scena, koncerata popularne, suvremene, etno i zabavne glazbe, monodrama, obilježavanja prigodnih datuma, smotra, školskih programa – prije nešto više od godinu dana od prostora pod upravljanjem gradskog Odjela za kulturu postao je Javna ustanova. Za ovu priču o sudioničkom upravljanju važan je jer je partner na Žiroskopu (preko osnivača, Grada), ali i stoga što u Gradu postoji “linija intencije” da HKD – u čijoj je viziji i misiji podcrtana podrška vaninstitucionalnoj kulturi – postane tijelo koje upravlja i Filodrammaticom i Palachom. 

Rodela i Mišković nisu za takvo rješenje. Navode različite argumente, od generalne tendencije Grada da kulturu institucionalizira (prije deset godina oformljena je javna ustanova Art-kino, prije godinu dana HKD, a u najavi je i nova institucija za djecu Dječja kuća), preko HKD-ovog sustava naplate prostora koji se kosi s Molekulinom željom da prostori za korisnike ostanu besplatni, do programske raznovrsnosti. Naime, otkad je HKD postao javna ustanova, vidljiva je njegova tendencija okretanja ka komercijalnijim sadržajima (gostovanjima predstava poput Brak za ručak, ručak za seksMenopauza ili Kako i zašto ubiti muža). Iako je jasno da su komercijalni programi HKD-a (i sustav naplate prostora) u funkciji “samoodrživosti” HKD-a koji (uvijek) vapi za ulaganjem, naočale kroz koje na kulturu gleda SU Molekula i iz koje može gledati gradska ustanova u kulturi u startu su različite. “Čini mi se da je stavljanje prostora pod HKD za Grad najjednostavniji mehanizam kontrole, pri kojem su svoju odgovornost izmjestili na ustanovu”, komentira Mišković.

Ni Jolanda Todorović iz HKD-a nije sigurna da bi HKD-ovo preuzimanje Palacha i Filodrammatice bilo najbolje rješenje. “Ne znam što bismo time dobili. Pitanje je hoće li HKD biti dovoljno kapacitiran da vodi sva tri prostora, koji su sasvim različitih potreba. Smatram da bi svaki trebao imati svog koordinatora ili voditelja koji bi trebao biti i dijelom te scene. Vjerujem da ćemo kroz Žiroskop ipak doći do modela koji će biti svima na zadovoljstvo. Ali namjere nam moraju biti iskrene. Generalno, jako sam pozitivna jer mislim da Grad pokazuje iskrenu dobru volju da se novi model nađe. No svi bi trebali imati širu sliku, razmišljati o interesu cijele nezavisne scene. A ona je i cehovska udruga HDLU, i Hrvatska glazbena unija i Društvo književnika… Sve su to udruge koje su ovom gradu jednako važne”, kaže Todorović. 

Što želi i predlaže Savez

Prijedlozi modela upravljanja do kojih su dosad došli u Molekuli su, kako je već navedeno, javno-civilna ustanova po uzoru na zagrebački Pogon, zatim dosadašnji model kojem bi se pridodalo Vijeće korisnika, odnosno uspostavio mehanizam participacije u odlukama oko vođenja prostora onih korisnika koji nisu u SU Molekula, ali rade programe u navedenim prostorima, te treća opcija koja je nešto sasvim izvan postojećeg sustava: pronalaženje novog, trećeg prostora za nezavisnu scenu koji upravljački ne bi imao veze s Gradom. 

Luka Rodela javno-civilnu ustanovu po uzoru na Pogon tumači kao novu ustanovu čiji bi osnivači bili Grad i SU Molekula, a u čijem bi upravljačkom tijelu sjedili predstavnici same ustanove te predstavnici Saveza i predstavnici Grada. “Takva struktura onemogućuje prevagu bilo kojeg od navedenih subjekata. Želja nam je naći model koji će nezavisnoj sceni služiti jednom za ubuduće, kroz koji će se izbjeći potencijalne manipulacije i nastaviti korisnicima dodjeljivati prostore besplatno. I to za točno određene tipove programa: suvremenu umjetnost, kulturu i umjetnost za mlade i društvenu kritiku.”

U Gradu su, kažu Rodela i Mišković, odbacili mogućnost osnivanja hibridne ustanove. Jedno je od tumačenja da je nova ustanova u kulturi koja u svom statutu već ima “skrb” za izvaninstitucionalnu kulturu nedavno osnovana JU HKD pa bi bio teško opravdati novu, koja nominalno u fokusu ima iste korisnike. Nevoljkosti za osnivanje nove ustanove vjerojatno pridonosi i potencijalna potreba reorganizacije gradske uprave jer bi u slučaju mješovite ustanove Grad morao delegirati zaposlenika_cu da zajedno sa Savezom operativno sudjeluje u upravljanju prostorima. Argument koji pak ističe Ivan Šarar jest taj da se osnivanjem hibridnog tijela nezavisna kultura institucionalizira – približava javnom sektoru. Konačno, cijeli, a vjerojatno ne i posljednji set pitanja vezan je uz uključivanje u odlučivanje o programu i korištenju prostora onog dijela nezavisne scene koja se ne bavi suvremenom kulturom, kulturom i umjetnošću za mlade i društvenom kritikom, a na koji je upozorila i Jolanda Todorović. 

“Mi stvari gledamo programski. U tome i jest dio problema. Grad ne evaluira umjetničku relevantnost i relevantnost za lokalnu zajednicu, jer mu je relevantan politički kriterij – zadovoljiti što više ljudi. No to je nemoguće postići, to možda eventualno radi Ministarstvo kulture kroz svoje programe financiranja”, kaže Mišković.

Upitan za komentar, Ivan Šarar naglašava da se ni na čemu ne inzistira, “no kad vidimo tko na terenu radi, npr. tko se financira iz javnih potreba, ne može se ne uočiti da postoji paleta sadržaja za koje Molekula smatra da nije kompatibilna njihovom programskom profilu. Protiv kojeg nemam ništa, ali se pokazuje da takvim programom ne mogu uvijek napuniti Filodrammaticu. Nemamo u gradu mnogo prostora kakav je Filodrammatica”, dodaje.

Nezavisna pozicija

Preveliku “približenost” nezavisne scene Gradu, koja bi se po njegovom mišljenju dogodila osnivanjem hibridne javno-civilne ustanove po uzoru na zagrebački Pogon, Šarar čak vidi opasnom za nezavisnu scenu koja bi se, po njemu, time nužno odrekla dijela svoje nezavisnosti. Stoga smatra da je prava institucionalizacija, odnosno pripajanje Filodrammatice i Palacha HKD-u, i bolja opcija koja osigurava izvjesniju budućnost. “Znam da se Molekula boji institucije i klasičnog modela, ali moje je mišljenje da riječke klasične ustanove u kulturi imaju veći stupanj slobode nego hibridna u kojoj bismo mi kao Grad bili stalno prisutni. U našim ustanovama ravnatelji rade svoj program i nitko ih u pogledu programa ništa ne pita. I zato mi je draža varijanta, koja, jasno, nije finalna, da nezavisni imaju neku vrstu sporazuma s HKD-om: prirodnije mi je da surađuju s ustanovom koja je ustanovljena da skrbi o nezavisnima nego s gradskom upravom”, kaže Šarar.

Projekt Žiroskop traje do listopada 2020. godine. Ostalo je, dakle, oko pola godine za donošenje prijedloga modela upravljanja. Proces se, slučajno, događa tijekom godine u kojoj i izvaninstitucionalna i institucionalna kulturna scena Rijeke ima pune ruke posla oko Europske prijestolnice kulture. Zbog EPK su prostori Filodrammatice, Palacha i HKD-a već sada bukirani praktično do kraja godine, a dionici scene upregnuti u “bildanje vlastitih mišića” (udruga Drugo more nositelj je cijelog jednog programskog pravca – Dopolavora). Iz ovakvog rakursa gledano, scena će u 2021. sigurno ući promijenjena. 

“Nabildani mišići” nezavisne riječke scene možda će doći u paru i s nekim drugim promjenama. Za primjer, Rodela apostrofira naplatu ulaznica za programe kakvi se dosad nisu naplaćivali, te “odgoja” niza mladih radnika_ca u poduzeću Rijeka 2020 od kojih su se mnogi prvi put susreli s produkcijom u kulturi. “Ono s čim su se susreli, narativi su komercijalizacije i samoodrživosti kulture. Mislim da se kroz EPK stvara generacija ljudi kojima je usađena ideja da je kultura industrija koja stvara profit. Društvo se neće mijenjati ako furamo samo tradicionalne i komercijalne oblike kulture”, smatra Rodela. 

Pred Rijekom je i izrada nove kulturne strategije za period od 2021. Pitanje je kakvu će ulogu namijeniti nezavisnoj, i programski gledano – kojoj nezavisnoj, kulturi. 

Članak je izvorno objavljen na kulturpunkt.hr u sklopu projekta Svi za Pogon – Pogon za sve!

%d blogeri kao ovaj:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close